Zvučna izolacija od buke, zvučna izolacija od udarnog zvuka/topota i apsorpcija/upijanje zvuka 

Zvučna izolacija ( izolacija od buke kao što su primjerice govor, TV, glazba, udarni zvuk i dr ) razlikuje se od apsorpcije zvuka. To su dvije različite fizikalne pojave, a u građevinskoj se praksi različito i riješavaju.
Ako se zanemare posredni putevi prijenosa zvuka preko bočnih građevnih elemenata, vrijednost zvučne izolacije građevnog elementa Rw dB je ona vrijednost koja određuje za koliko se smanjila jakost zračnog zvuka (buke) koja se širi iz jedne u drugu prostoriju, odijeljene tim građevnim elementom (zidom ili stropom) ili koliko će neki građevni element sniziti jačinu buke, koji dolazi izvana u prostore iza tog građevnog elementa ili se širi iz jednog u drugi prostor odijeljen građevnim elementom, a izražava se u dB. Riješava se potrebnom površinskom masom građevnog elementa ( kg/m3) ili višeslojnim građevnim elementom.
Izolacija od udarnog zvuka L_w  dB, ponajviše između etaža u stambenim, radnim ili javnim zgradama spriječava širenje udarnog zvuka ( koraci, padanje tvrdih predmeta, igra djece i dr). Riješava se izvedbom „ plivajućeg poda „
Apsorpcija zvuka će pokazati za koliko će se u jednom prostoru obloženom nekim materijalom, koji dobro apsorbira zvuk, smanjiti jakost zvuka u tom prostoru.
To znači, ako se sa jednim materijalom, primjerice apsorpcijskim pločama, obloži zid ili strop nekog prostora, neće se, prema drugim prostorima, povećati/poboljšati vrijednost zvučne izolacije tih građevnih elemenata , nego će se sniziti razina buke u tom prostoru, odnosno smanjiti vrijeme odjeka i s tim u vezi razina zvučnog polja. U prostorima za ugodno slušanje glazbe, koncerata, kazališnih predstava i dr. vrijeme odjeka mora biti određeno.